Na kartonu stoji da je poslednji put pre mene pozajmljena 1923. godine, a sad kad je ja uzimam osamdesetčetiri godine kasnije - i usput rascepavam stranice koje se na dodir raspadaju - još neko hoće da je čita.
Eto ti sad: ukucah naslov knjige da probam da je nađem drugde - ispostavlja se da je Google Books stavio celu knjigu na net i može ovde da se pogleda, evo lepo listam!
Dosta je dobra, pisana u maniru kolonijalnih putopisaca koji idlaze u egzotični kraj, a najviše me zabavila epizoda sa početkom na 79. strani gde Munro opisuje kako delegacija slavnih evropskih naučnika, zajedno sa njim, učestvuje u nemuštoj razmeni sa lokalcima blizu Sarajeva. Naučnici dolaze po pozivu novo-ustoličene austro-ugarske vlasti, a na Glasincu, na opšte zadovoljstvo, nailaze na 1.1m (jedan metar) visokog pedesetšestogodišnjaka, Ivana Dobraču, skladnih proporcija - ovde na slici iz knjige.
Idem na proleće na Glasinac, možda se u kraju održala priča o važnoj poseti.

1 comments:
pozdrav sa Glasinca,slika je kao sa platna Petra Saina,kada bi ih bilo vise.
Post a Comment