
Doduse, iz Busove kancelarije su nedavno nalozili svojim predstavnicima da nikako ne pominju polarne medvede, klimatske nepogode i Kjoto u razgovorima sa zvanicnicima drugih zemalja, da se ne bi i na taj nacin otezalo ranjivoj americkoj privredi u trci sa kineskom. Ima jos takvih prepreka za briznost, ali i naglaseni determinizam koji se tice globalnog zagrevanja, iako valjda podize svest makar malo, je sve vise naklapanje nego neki poziv na urgentnost koji bi iskorenio lenjost i bahatost prema prirodnoj okolini. Informacija koja prenosi da ce se skorim skretanjem Golfske struje Evropa pretvoriti u klizaliste kod nekih ljudi izaziva paniku, dok kod drugih novo nezadovoljstvo zbog previse panike ni oko cega bitnog. Skretanje Golfske struje i remecenje temperaturne ravnoteze u Atlantskom okeanu je nemoguce spreciti, to je neminovnost i Evrope nece biti.
Nekakvo odmereno glediste bi verovatno bilo: da je dinamika odnosa coveka i ekoloske sredine takva da se neprekidno proizvode nova stanja i nove okolnosti, dinamika je ubrzana ili intenzivirana, da tako kazem. S tim u vezi, razborito je razmisljati da je covek delom proizveo pticji grip i njegove posledice – jer, recimo, gaji pilice tamo gde je to rizicno po okolis, a rizik je naravno tako tesko predvideti. Isto tako, ona tuzna prica kako ce neko vec naci resenje za bilo kakvu nepogodu mi je sve draza, rasterecujuca, osmisljava mi dokolicu.
Richard Branson, vlasnik svega sto ima Virgin u imenu (kao Virgin Atlantic, Virgin Magestores, itd.), je obecao nagradu od 25 miliona dolara za isplativo resenje kojim bi se tokom vremena odstranile naslage stetnih gasova iz atmosfere.