Friday, October 19, 2007

Vladimir Arsenijevic u Die Zeit

Hteo sam da pisem o ideji dodvoravanja ili ulizivanja zapadu, i kako se olako - bez ikakvog premisljanja i kriticnosti - ta sintagma poteze u Srbiji, ali sam u odugovlacenju nabasao na ovaj tekst. Prosto mi nije jasno zasto je ovako formulisan, nebalansiran i nedovoljno informisan. Ne umem da procenim gde je u ovakvim tekstovima granica izmedju oportunog pisanja i pisanja iz iskrenog ogorcenja (ili bi tu onda trebalo postaviti i pitanje: ogorcenje u vezi sa cim?).
Arsenijevicev clanak je naslovljen "Our negroes, our enemies" - sto je legitimna teza, ali sa opstim mestima razvijena na problematicno prost nacin - i ima specificnu tezinu jer je objavljen vani, ili mozda bas zbog toga nema.

Serbian writer Vladimir Arsenijevic outlines the calamitous relationship of his compatriots to the Albanians.

For all ex-Yugoslavs, but particularly for the Serbs, the Kosovo Albanians used to be simply "our negroes." Nowadays, however, they are cast as Serbia's arch-enemies – a myth ruthlessly exploited by nationalist politicians, even as negotiations take place over the future of the southern Serbian province of Kosovo, which has been under UN administration since 1999. If anyone in Western Europe asks how all this could have happened, I can tell them, for I have watched and listened to this story unfolding in my country.

The country that used to be mine, the former Yugoslavia, was ethnically and culturally extremely diverse. Marshall Josip Broz Tito used to call this diversity our Yugoslavian "melting pot." In reality, though, it was never that. After Tito's death the country's diversity was tragically instrumentalized; it became socially divided, split ethnically and culturally into sub-groups and economically into a hierarchy of better-off and worse-off regions. Post-Tito Yugoslavia thus became a proverbial European vertical.

Dalji tekst u Sign and Sight (prevod sa nemackog na engleski), a obavezno pogledajte i link do Milosevicevog govora na Gazimestanu.

1 comments:

Marko Cvetkovic said...

Tekst Vladimira Arsenijevica je plitak kao i njegove knjige. Pravo dupelizastvo bez granica.
I ja sam slusao price o takvim smradovima (ili ih cak sretao). To su oni za koje Sonja Liht skoro rece - puna su im usta bore demokratije i ljudskih prava, a preziru veci deo gradjana i gradjanki svoje zemlje. Takvi misle, ako malo pljuju po svojoj zemlji, da ce onda "zapadnjaci" bas njih malo vise da cene. A s druge strane prosecnog coveka sa zapada ili nije briga ili mu je sve to sranje koje nam se desavalo zapravo smesno.

Creative Commons License
Neodinamika by Arsenijevic and Mitrovic is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-ShareAlike 3.0 Unported License.