Thursday, September 13, 2007

Druziti se u Holandiji

Jedna od kljucnih reci za holandski duh je funkcionalnost. Holandjanin ne kupuje stvari koje nisu funkcionalne, i ako mu se to desi, oseca se veoma postidjeno pred zajednicom. Najvazniji kvalitet odece, automobila, kuce, hrane, jeste skromna funkcionalnost, funkcionalnost u granicama umesnog. Znaci ni funkcionalnost nije dovoljno dobra da bi se u njoj preteralo, ali kad se ne preteruje, predstavlja vaznu vrlinu (sto se preterivanja tice, imaju izreku: Ponasaj se normalno, to je vec dovoljno ludo).
Tako je i druzenje kod Holandjana funkcionalno. Da ne nasednem demonu preterivanja: druze se Holandjani i radi samog druzenja, ali siguran sam da negde u dubini stoji objasnjenje: zato sto je druzenje potrebno, neophodno, dobro za zajednicu, pa tako i funkcionalno. Ali holandskije druzenje je ono koje je ociglednije funkcionalno. Nema vece srece za Holandjanina nego kad sredjuje stan: postavlja pod, rusi zid, ugradjuje kuhinju. Onda on, pa i ona, pozove prijatelje na celodnevno funkcionalno druzenje.
Holandjani druzenje razlikuju od prijateljstva. Druziti se moze sa svakim, svako je dovoljno dobar, svako biranje u ovom domenu dozivljava se kao snobovsko, a Holandjani su i vrlo savesni pa ne dozvoljavaju sebi prepoznatljive grehe. E, prijatelja se moze imati svega nekoliko. I oni su jako duboki prijatelji. To su cvrste veze, koje zive na malo reci, ali i na mnogo odgovornosti i brige za prijatelja. Opet, to su veze sa malim stepenom iracionalnog, ili sa nekom cudnom iracionalnoscu. Ja sam cuo Holandjane, dakle vise razlicitih ljudi, kako daju komentare tipa: da, sa tom i tom osobom se jako lepo druzim, i slazem, ali ja vec imam u zivotu sasvim dovoljno prijatelja. I to bez ironicnog, saljivog, prenesenog ili drugog nepravog znacenja. Ne, prijatelja se moze imati dva, tri, mozda cetiri za hiperaktivne, ali vise od toga ne moze, i tacka. Nije izvodivo, stetno je i pokusavati.
Ili - kako Holandjani nalaze prijatelje. Naravno, i kod njih ima spontanih prijateljstava, iz ulice, skole, slucajnog susreta, istog paba... Ali jedna moja koleginica je imala troje prijatelja, tih famoznih troje prijatelja u zivotu, a stekla ih je na sledecii nacin. Kad se upisala na fakultet, uclanila se u neko od bratstvo-sestrinstava, koje je oformilo nekoliko grupa novoupisanih clanova. Jedna od njih bila je njena, sa osam ljudi, i odredjeno im je da se sastaju cetvrtkom u devet u kafani Barrera. I oni su se sastajali: tokom studija, nakon studija, u medjuvremenu je cetvoro otislo iz grada ili napustilo grupu, a preostalih cetvoro su i danas najblizi prijatelji.
U samom druzenju, u kafani, na svadbi - Holandjani neprestano misle o tome kako treba da se ponasaju, i onda se upravo tako i ponasaju. Cesto unapred smisle salu, sacekaju trenutak, i onda je kazu. Ako je druzenje malo veselije, i oni se trude da izgledaju i ponasaju se veselo, u cemu obicno izgledaju, i ponasaju se, smesno. Ako ih castite, u sledecoj rundi ce castiti oni vas. Ako ih castite dve runde za redom - ili ce se osetiti uvredjenim, ili ce u cudu prihvatiti taj cudni strani obicaj, nalazeci duboko u dusi da im zapravo godi, ako vama vec ne smeta. Ipak, nece propustiti priliku da kazu kako posle ove, ili sledece runde, treba da se razilazimmo. Ovoj promisljenosti ponasanja u drustvu je razlog neka institucionalizovana stidljivost, stidljivost koja ima status vrline pa ju je zato drustvo donekle svesno, i drzi je medju pozeljnim osobinama. Negde se ta crta srece i slaze sa opstim protestantskim tabuom isticanja: niko u drustvu ni po cemu ne treba, i ne sme, da se istice. A izreci nesto zanimljivo, smesno, smelo, u drustvu veceg broja ljudi nemoguce je bez isticanja. Jako veliki broj Holandjana ima taj problem stidljivosti, blokade svakog skretanja paznje na sebe u drustvu, bilo kakvim postupkom ili osobinom. Zato kod njih cvetaju forme drustvenog ponasanja koje ovu vrstu ponasanja institucionalizuju. Nema vencanja, diplomiranja, cak ni rodjendana, na kome bar dva-tri razlicita drustva mlade, mladozenje, njihovih roditelja, ne pripreme seriju nekih skeceva, performansa, kojima na saljiv nacin govore o osobi koja ih je na svecanost pozvala. Ovako se pribavlja sadrzaj bez icijeg individualnog isticanja, a sa druge strane sami ljudi nekako kanalisu tu svoju stidljivoost i neizrecenost, o kojima inace ozbiljno govore kao o problemu.
Kao i sve tudje osobine, holandsko druzenje ume da izazove bes, ali i saosecanje, pre nego sto se izgubi u neprimecivanju, i pomalo usadi i u samog autsajdera, jer kako kaze Ivica Sumar: "H khim hi, onakhav hi. H khim nihi, onakhav nihi."

1 comments:

Anonymous said...

Well written article.

Creative Commons License
Neodinamika by Arsenijevic and Mitrovic is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-ShareAlike 3.0 Unported License.